Difference between revisions of "anarho-pacifizam"

Latest revision as of 15:54, 7 November 2008

Anarhizam, u pravom smislu te riječi, znači mir. To je izostanak prisile, no ne i dužnosti, izostanak sile, ali ne i motivacije. To je proces življenja života u harmoniji sa istinom. Sve se, i do najsitnijih čestica organizira, pa tako anarhizam predstavlja ideju koja nam omogućava da se i mi organiziramo.

Modeli budućeg anarhističkog društva i kako bi ono funkcioniralo razlikuju se s obzirom na vrijeme i mjesto gdje su postojali pokušaji ostvarivanja takvog društva. Neki definiraju zajednicu Irokeza kao anarhističko društvo, drugi, poput Tolstoja, rekli bi da je Isus bio anarhist. Sredstva se razlikuju, međutim, gube svoju formu u odnosu na cilj. Mi [anarhopacifisti] ne mislimo da će privremeno razdoblje krvoprolića postići mir, već težimo ostvarivanju mira s nama samima i s drugima kroz uklanjanje prisile iz naših svakodnevnih života. Ukoliko je ovo moguće postići, na taj način ćemo ostvariti društvenu revoluciju koju nasilna akcija u svom oslanjanju na nasilje i strah nikada neće moći ostvariti.

Neki "ljevičari" misle da cilj opravdava sredstvo i da je prihvatljivo masakrirati desetine tisuća ljudi, ukoliko je to potrebno za "mir". Potpuno i bezuvjetno odbijamo takav navodni mir kao mir tijela. Baš naprotiv, mislimo da je cilj sredstvo. Verujemo da svatko ima pravo na hranu, pa smo zbog toga osnovali Food Not Bombs [Hrana, a ne oružje, organizacija koja besplatno dijeli hranu i promiče nenasilje] i hranimo ljude. Odbijamo svaki rat kao potpuno besmislen gubitak ljudskih života i prirodnih sredstava. Verujemo da svatko ima pravo na komunikaciju, pa stvaramo grupe koje to omogućavaju. Smatramo da se radna mjesta trebaju organizirati u suradnji, pa organiziramo kooperative za hranu [food co-ops, udruženja za dostavljanje hrane, manje zajednice sa svrhom pomoći i podrške, na neprofitnoj osnovi] i sudjelujemo u sindikalnim aktivnostima. Ne stvaramo partije i stranke sa platformama i programima kojima ćemo nvaodno natjerati vladu da učini nešto za nas, već to činimo sami. To je onda još bolje, učinkovitije i bez prisile. Ukoliko bi ovakvo ponašanje i djelovanje bilo prihvaćeno i ukoliko se proširi, ostvarit ćemo Utopiju.