Oktobarska revolucija u Rusiji

U 20. stoljeću Rusiju je uhvatila velika glad, ljudi su protestirali, a studenti se odlučno okrenuli djelima Bakunjina i Kropotkina, te naoružani krenuli u sukob s državom. U veljači 1917. izbili su štrajkovi i narod je ustao protiv vlasti. I vojska se pridružila ustanku, te su ponovno formirani Sovjeti. Car je abdicirao i uspostavljena je privremena vlada. U travnju 1917. Lenjin je nanjušio anarhizam u zraku, tvrdio je dokle god bude države, neće biti slobode, a kada bude slobode, neće biti države. Te su riječi uvjerile anarhiste da se pridruže boljševicima u zbacivanju privremene vlade. Anarhisti su se pridružili Vojnom revolucionarnom komitetu koji je u listopadu organizirao zbacivanje vlade (oktobarska revolucija). Međutim savez anarhista i boljševika bio je kratkog vijeka i završio je dan nakon revolucije. U početku su boljševici podržavali anarhosindikalističke principe, no kada su se dočepali vlasti progurali su centraliziranu državnu kontrolu. Do proljeća 1918. razdor je bio konačan, jedne travanjske noći Cheka –boljševička tajna policija napala 26 anarhističkih centara u Moskvi. Bježeći od boljševičkog terora, anarhisti su se uputili u kolijevku pokreta, prema «divljim poljima» Ukrajine. U jesen 1918. osnovan je u Kharkovu Nabat- Konfederacija anarhističkih organizacija, koji poziva na svjetsku revoluciju zasnovanu na slobodnim federacijama urbanih i ruralnih zajednica. Nestor Makhno 1917. izabran je za vođu Radničkog i seljačkog sovjeta u Guljaipolju, te počinje uspostavljati anarhističke zajednice zasnovane na jednakosti i uzajamnoj pomoći.