Still working to recover. Please don't edit quite yet.
Bookchin Murray
Murray Bookchin je rođen u New Yorku 1921 godine u obitelji ruskih emigranata. Njegov svjetonazor je na neki način bio definiran podrijetlom, budući da je već i njegova baka u Rusiji bila članica organizacije "Narodna volja". Nakon revolucije 1905 i smrti Bookchinovog djeda 1907, zbog reakcije vlasti poput mnogih drugih Ruskih marxista i anarhista morala je emigrirati. Ona je tokom cijelog svog života ostala uključena u revolucionarni pokret i to ne boljševički, nego narodnjački koji je često poprimao karakter anarhističkog. Kako sam Bookchin kaže, ona je oblikovala njegov način razmišljanja, i iako je cijeli svoj životni vijek proveo u SAD njegovi korijeni su u Istočnoj Evropi i tradiciji Slavenskih naroda. Njegova majka pak, je bila članica anarhosindikalističke organizacije IWW (Industrial Workers of the World) i zbog svega toga je još od najranijih dana bio upoznat sa radikalnim lijevim strujama. Kao devetogodišnjak je postao član "Mladih pionira", a u četrnaestoj "Saveza mladih komunista". Od tog stava se definitivno udaljio 1937, nakon gušenja anarhističkog pokreta u Barseloni u svibnju te godine kada se veoma razočarao u komuniste. Nekako paralelno sa time je započeo i njegov angažman u sindikalnom pokretu u SAD koji je naglo jačao diljem zemlje. Tih godina su svi sindikalisti bili na jakom udaru vlasti i tvorničara budući da su predstavljali realnu opasnost te je svaki štrajk bio popraćen sukobima sa policijom, nacionalnom gardom ili kompanijinim čuvarima. Bookchin je kao radnik u industrijskom dijelu New Jerseya sudjelovao u svemu tome kao jedan od organizatora.
Tokom godina je objavio niz studija i značajnih knjiga kao što su: Lebensgefahrliche Lebensmittel (originalno napisanu kao članak pod nazivom The Problems of Chemicals in Food, a kasnije objavljenu u vidu knjige u Njemačkoj)(1955), Our Synthetic Environment(1962), Crisis in our Cities(1965), Post-Scarcity Anarchism(1971), Limits of the City(1973), The Spanish Anarchists(1976), Toward an Ecological Society(1980), Ecology of Freedom(1982), From Urbanisation to Cities. Tisuću devetsto sedamdeset i četvrte godine je sa suradnicima osnovao Institut za socijalnu ekologiju u američkoj saveznoj državi Vermont i eto već više od 35 godina je jedan od vodećih mislilaca koji se zalažu za ekologiju, primjerenu tehnologiju i anti-nuklearne pokrete. Također je profesor socijalne ekologije na Ramapo College u New Jersey-u.
Murray Bookchin je razvio vlastitu teoriju nazvanu "ekologija oslobođenja" u kojoj je ujedinio najbitnije elemente anarhizma i zelenih pokreta. Njegova teorija se temelji na kritici kapitalizma ali i totalitarnog socijalizma, a on nudi konfederaciju slobodnih pojedinaca i zajednica koja je moguća samo ako instinkt za slobodom nadjača instinkt za pokoravanjem. Uvjeren je da nije dovoljno boriti se samo za bolja ekološka rješenja već da treba ići na globalne promjene na svim društvenim razinama. On je prepoznao uzroke ovakvog stanja u sistemu kao takvom, te po prvi puta doveo u vezu ekološke probleme i način na koji je organiziran svijet. Sa prvim radovima se pojavio kasnih četrdesetih godina kada ujedno bio i jedan od rijetkih mislilaca koji su ukazivali na to da pesticidi truju i ljude a ne samo kukce, da kemijski spojevi u hrani smanjuju njenu energetsku vrijednost, da je sav taj tehnološki bum koji se pojavio sa prelaza iz četrdesetih u pedesete (zajedno sa učestalim nuklearnim pokusima) možda dobar za ostvarivanje profita ali da dugoročno vodi u ekološku krizu. Taj stav nije naišao na odobravanje javnosti, pa je tako Bookchinovo opažanje da je maksima kapitalizma i autoritarnog socijalizma što veći rast bez obzira na potrebe i kvalitet, te da to neizbježno vodi u katastrofu, ostalo osuđeno na uzak krug sličnomišljenika.
Izgubivši povjerenje u klasnu svijest proleterijata (koja je glavni oslonac većine klasičnih anarhističkih i marksističkih teoretičara) Bookchin traži subjekt promjene u ljudima iz različitih klasa ujedinjenih oko ekologije. Suočeni sa propadanjem planete, postaje bespredmetno govoriti o borbi oko sredstava za proizvodnju. Cijeli ljudski rod se mora suočiti sa sistemom koji ga vodi u propast, a ne radi se samo o odnosu kapitalista - nadničar, niti o odnosu država - pojedinac, već o hijerarhijskim odnosima u cjelini. Po njemu je stavljanje naglaska na isključivo te odnose opasno pojednostavljivanje socijalne realnosti, jer čak i u odsutnosti ekonomskog iskorištavanja ili političkog ugnjetavanja hijerarhijski odnosi ograničavaju slobodu. Pod hijerarhijom podrazumjeva kulturološki, tradicionalni i psihološki sitem poslušnosti i komandiranja koji se odnosi na dominaciju starijih nad mlađima, muškaraca nad ženama, gradova nad selima, jedne etničke grupe nad drugom, uma nad tijelom. Ona nije samo socijalna kategorija već stanje svijesti.
Ovaj veteran anarhističkog pokreta sa svojih 75 godina ostaje aktivan, što zorno pokazuju i njegova dva zadnja djela objavljena u '95. i '96., Re-enchanting Humanity i Social Anarchysm or Lifestyle Anarchism, u kojima oštro napada neoprimitivizam i tzv. deep ecology movement (zagovaraju ideju prvobitne divljine), te ukazuje na potencijalnu opasnost da se u skoroj budućnosti anarhistički pokret razvodni i izgubi snagu postavši previše individualističkog usmjerenja.
Bookchin je umro 30.jula 2006 u svojoj 85 godini u američkoj saveznoj državi Vermont.
