Still working to recover. Please don't edit quite yet.
anarho-feminizam
"Feminizam prakticira ono što anarhizam propovijeda. Možemo otići toliko daleko i tvrditi kako su feministkinje i feministi jedina postojeće grupe koje iskreno možemo nazvati anarhizmom u praksi." (Lynne Farrow, "Feminism as Anarchism") Revolucionarno feminističko polazište je nužno anarhističko. Ne samo zbog toga što socijalna revolucija zauzima važno mjesto u revolucionarnom feminizmu, već zato što je feminizam anarhistički po svojoj teoriji i praksi. U svom odbacivanju autoriteta, hijerarhije i vodstva, feminizam prati anarhističku teoriju. Ipak, u tome feminizam odlazi korak dalje od anarhizma, jer pokazuje pravo lice autoriteta, hijerarhije i vodstva, struktura muške moći.
Međutim, žene su sasvim spontano kroz organiziranje i akcije došle do anarhizma. "Diljem zemlje su bez strukture, vođa i drugih činjenica muške Ijevice počele djelovati neovisne grupe žena, stvarajući neovisnu i koordiniranu organizaciju sličnu onoj anarhističkoj iz prijašnjih desetljeća i s različitih područja. To nije slučajnost." (Cathy Levine, "The Tyranny of Tyranny") Stavljanje naglaska na male grupe kao osnovne organizacijske jedinice, okupljanje na federalističkim principima za kampanje i konferencije, uvjerenje da donošenje odluka mora biti kolektivno, predanost direktnoj akciji, koncentriranje na to kako živimo svoje živote, potreba grupa za podrškom, te razvijanje ljubavi i povjerenja su primjeri koji pokazuju na koji način su žene došle do anarhističkih polazišta. "Feminizam je od svog pojavljivanja nesvjesno anarhistički. Sada je nužno svjesno prepoznati veze između feminizma i anarhizma." (Peggy Kornegger, 'Anarchism: the Feminist Connectioi') Anarha-feminizam znači osvijestiti, izraziti i razumjeti naš anarhizam unutar ženskog pokreta.
Anarha-feminizam nastoji učiniti feministički anarhizam prepoznatljivim i svjesno ga razvijati. Unatoč činjenici da su anarhisti u prošlosti zanemarili centralnu važnost rodne politike, muškarci anarhisti su ipak nešto bolji u odnosu na ostale muškarce i njihovu dominaciju nad ženama. Marksisti su, suočeni s feminizmom, odgovorili tražeći uzroke potlačenosti žena kroz proširivanje svoje teorije. Rađanje vide kao oblik proizvodnje, definirajući potlačenost žena kroz tradicionalnu klasnu teoriju. Na ovaj je način feminizam povezan s klasnom borbom. Zapravo, potlačenost žena stvara podjelu unutar klase. Ovim potčinjavanjem feminizma marksizam razotkriva svoju teorijsku ograničenost i fundamentalnu nekompatibilnost s feminizmom.
S druge strane, feminizam i anarhizam se teorijski nadopunjavaju. Predstavljajući teoriju zasnovanu na samoorganizaciji i direktnoj akciji, anarhizam nema kao motivaciju potčinjavanje feminizma, te poštuje i podržava autonomiju ženskog pokreta. Međutim, dok na feminizam teoretski možemo gledati kao na proširenje anarhizma, u praksi je anarhistička svijest o feminizmu u zaostatku u odnosu na ostatak ljevice kao cjeline. Kontradikcija je dupla. Ne samo da su anarhisti uvelike propustili prepoznati anarhizam koji se događa svugdje oko njih, kao što je slučaj s revolucionarnim feminizmom, već sam pokret opetovano ostaje seksistički i u njemu dominiraju muškarci. Čak i najosnovnije, poput organiziranja događanja, davanja prostora ženama da se izraze na sastancima, suprotstavljanje seksizmu u jeziku i omogućavanje ženama sa djecom da slobodno dođu na sastanke, se ne uzima ozbiljno u obzir od strane većine muškaraca anarhista. Kako je došlo do ove kontradikcije? Čini se da odgovor na to pitanje leži u činjenici do koje mjere su anarhisti uspjeli opravdati svoj seksizam kroz krivu prezentaciju svoje teorije, umjesto da su se pokušali suočiti s tim. Dok je anarhizam, ako govorimo općenito, oduvijek bio za oslobađanje ljudi, anarhizam nije feministički. lako taj stav uključuje oslobađanje žena, to se ipak donekle ignorira, jer prevladava stav oslobođanju ljudi. Drugi način na koji su muškarci anarhisti ideološki osnažili svoj seksizam je to što su pomiješali dokazivanje političkih stavova s muškim dokazivanjem. Poznati su slučajevi kada se opravdavao seksizam pozivajući se na anarhističku individualnost, pa su čak nastajali i anti-feministički tekstovi.
Anarhistička praksa predstavlja kontraindiciju svojoj teoriji zato što nije aktivno feministička. Anarhizam mora prepoznati radikalno proširivanje svoje politike kroz feminizam, otići dalje od svoje kritike kapitala i države i uključiti kritiku potlačenosti patrijarhijom, te bazirati svoju buduću praksu na tome.
Ne želimo ništa manje od potpune slobode - rodnu i socijalnu revoluciju. Kreativno uništenje trostrane dominacije patrijahata, države i kapitala. Od ovog trenutka anarhizam nema drugog izbora, već mora postati svjesno i aktivno feministički, baš kao što anarha-feminizam nastoji osvijestiti anarhistički feminizam, ili može prestati postojati. "Ono što tražimo nije ništa manje već potpuna revolucija, revolucija čiji će oblici stvoriti budućnost oslobođenu neravnopravnosti, dominacije i nepoštovanja individualnih razlika - ukratko, feminističko-anarhističku revoluciju. Vjerujem da žene već odavno znaju kako krenuti u stvaranje ljudske slobode. Sada samo trebamo prodrmati postojeće muške političke forme i usredotočiti se na našu žensku anarhističku teoriju." (Peggy Kornegger, "Anarchism: the Feminist Connection")
Vanjski linkovi[edit]
- Anarcha- Communist Gender news
- Anarcha-Feminism (Infoshop.org)
- Anarcha toppapers
- Modern anarchist writings by women
- Sex, Race and Class by Selma James
- Quiet Rumours: an Anarcha-Feminist Reader by Dark Star Collective
- ROAD Collective Ontario Anarchist Networking Resource.
- Smash Patriarchy, Smash the State
- Libertarian Communist Library Archive
- Anarchism: A Documentary History of Libertarian Ideas - Volume One: From Anarchy to Anarchism (300CE-1939), ed. Robert Graham [1] includes material by Louise Michel, Charlotte Wilson, Voltairine de Cleyre, Emma Goldman, Lucia Sanchez Soarnil (Mujeres Libres), and Latin American (Carmen Lareva), Chinese (He Zhen) and Japanese (Ito Noe and Takamure Itsue) anarcha-feminists.
